S Maksimira pa u Torino. I dalje formalno napadač Dinama, ali na posudbi u Torinu, našoj Ines Švagelj iz Italije javio se Sandro Kulenović i otkrio dojmove iz posljednjih mjesec dana u Ligi petice.
Kako je u Italiji? Jeste li se privikli na talijanski nogomet, talijanski život?
“Pa evo, prošlo je prvih mjesec dana, relativno dosta brzo je sve prošlo, ekipa me je dobro prihvatila, stvarno sam se lijepo uklopio, ne postoji jezična barijera s obzirom da talijanski pričam još od prije, tako da prilagodba teče brže i sve ide prema očekivanjima.”
Talijanski nogomet, kakav je talijanski nogomet u usporedbi s HNL-om? Koliko će trebati da se priviknete?
“Pa vjerujem da neće trebati puno, s obzirom da znam jezik, ne postoji jezična barijera, znam što se očekuje od mene, od trenera, stožera… Brzo sam pohvatao neke stvari, tako da je to najbitnije, ali naravno da postoje i razlika u intenzitetu, u samim treninzima, u taktičkim zamislima, trebat će neko vrijeme, a ja ću dati sve od sebe da to potraje što kraće.”
Jeste li očekivali ili vas je iznenadio poziv Torina, i kako ste odlučili prihvatiti taj poziv?
“Desilo se sve nekako na brzinu, pred sami kraj prijelaznog roka. Igrali smo utakmicu u Danskoj protiv Midtjyllanda. Jednostavno se sve preko noći dogodilo. Nisam bio svjestan prvih par dana, ali bilo je pred sam kraj prijelaznog roka. Odlučio sam se za iskorak. Jednostavno, Liga petice je nešto čemu svaki igrač teži. Italija mi je najdraža liga osobno već godinama unazad, s obzirom na to da sam tu bio prije devet godina kao junior, htio sam se prije ili kasnije vratiti ovdje. Osjetio sam da je pravi trenutak za taj iskorak.”
Pričalo se nešto i o ponudi Verone. Je li bilo istine? Je li bilo još nekih ponuda ili je ova bila najbolja?
“Bilo je kontakata s Veronom. U tom trenu u razgovoru s čelnim ljudima Dinama, predsjednikom i direktorom, odlučilo se da se u to ne ide. Nisu ni oni bili skroz zadovoljni tom ponudom. Međutim, kad je došao Torino, tu smo se brzo dogovorili. Oni su pristali, ja sam pristao, tako da na kraju vjerujem da su svi zadovoljni tim poslom.”
Napisali ste na Instagramu lijepu emotivnu poruku za oproštaj od Dinama. Je li Vam bilo teško oprostiti se od Maksimira? Ok, znamo da ste formalno igrač Dinama na posudbi u Torinu, te da imate opciju otkupa ako Torino ostane u Seriji A, tako da…
“Da, Torino ima obavezu otkupa. Mislim da o tome jednostavno nitko ne priča. Torino je klub koji se bori za gornji dio tablice. Trenutno situacija možda nije najbolja kakvu smo očekivali, ali opet vjerujemo da ćemo se izdignuti s obzirom na kvalitetu rostera. Na meni je da radim i da se nametnem trenerima i svima. Nisam se stigao oprostiti sa suigračima ni s ljudima u klubu, ni s navijačima. Jednostavno, kažem, sve se dogodilo naglo. U četvrtak navečer sam igrao u Danskoj, a u nedjelju sam već debitirao za Torino bez ijednog treninga. Dakle, sve se dogodilo naglo. Nisam se uspio oprostiti na neki drugačiji način, ali jednostavno kažem, to je nogomet, to je ono čime se mi bavimo. Vjerujem da će biti prostora da se oprostim od bivših suigrača i prijatelja, i svih ljudi koji su sa mnom dijelili te klupske prostorije godinama.”
Lijepo je krenulo za Vas, prvijenac protiv Intera u drugom nastupu za Torino. Jeste li očekivali baš takav početak? Početak iz snova? Ok, ispadanje iz Kupa, ali…
“Pa kažem, sigurno nije bio možda rezultat koji smo tražili, ali meni sigurno znači što sam tako rano zabio svoj pogodak, jer od napadača se uvijek očekuju golovi. Sad, talijanska liga, ja odmah kad sam došao, pričao sam sa napadačima u rosteru. Svi su rekli da je jako teška i zahtjevna liga. Da, fizički je jako, jako naporna. I nema puno prostora, nema puno prilika, jednostavno, svaka šansa se mora iskoristiti. Što prije zabiješ prvi pogodak, nekako pada taj teret s leđa, i sve je poslije puno lakše. Meni je drago da je taj pogodak došao odmah u mom drugom nastupu ili prvom nastupu od prve minute i protiv velikog protivnika. Kažem, nažalost, nismo prošli dalje u Kupu, ali nekako sam probio led i sigurno mi je jako drago. I to mi puno znači, ali još je puno posla preda mnom. Trebam se još puno dokazivati i jednostavno, kažem, vjerujem u sebe.
Prvenstveno mi je cilj ostati zdrav i pohvatati sve kako treba. Da prođe ta faza prilagodbe i da se onda namećem i dokazujem trenerima i ljudima u klubu.”
Je li Vam to bila dodatna motivacija, vjerujem da je?
“Naravno, naravno. Serie A mi je najdraža liga i doći sve među te velikane, druga utakmica bila je protiv Intera. Svi ti igrači koje gledaš na televiziji u Ligi prvaka, ili dok gledaš Serie A, velikani, napadači, obrambeni, odjednom si protiv njih bio na terenu. I zabio si im pogodak i odigrao ok utakmicu. Tako da je to sigurno velika motivacija za dalje.”
Tek ste mjesec dana ovdje, a već je došlo do trenerske promjene na klupi. Što kažete? Promjena za promjenom…
“Kažem, to su stvarno čari nogometa. Imam relativno, mogu reći, još sam mlad, u najboljim godinama. Stvarno sam dsota toga prošao. I prošao sam mnogo trenerskih promjena, promjena stožera i svega toga. Znam da je to jednostavno normalno u nogometu. Kad se dogodi promjena trenera, većinom to znači da rezultati nisu dobri. Veliku odgovornost snosimo i mi igrači, znači da nešto nismo dobro radili. Uvijek nam je žao kad neki trener ode. To je stvarno nogomet, nogomet.
Ali kažem, to je bio trener kod kojeg sam tek došao, i u pet utakmica kod njega sam u tri počeo od prve minute. Tako da mu mogu zahvaliti na prilikama koje mi je dao, što me relativno brzo, ajmo reći, bacio u vatru. Jer svi znamo da kad dođeš u Italiju, sve ide polako, treba neko vrijeme da te uzmu za ozbiljno, to je faza prilagodbe, ali on me relativno brzo bacio u vatru i ja mu mogu zahvaliti na šansama. Kažem, sad je došao novi trener, nove zamisli, nova dokazivanja, kažem, čari i opis našeg posla i ja sam spreman na to.”
Kakav je Nikola Vlašić kao kapetan? Je li Vam puno lakše kad imate nekog našeg u momčadi? Pomaže li Vam sa savjetima? On je već dugo u Italiji…
“Naravno, naravno da je puno lakše kad dođeš u nepoznatu sredinu, a imaš poznato lice pored sebe. S obzirom da smo zajedno igrali za U-21 reprezentaciju, i da se znamo od ranije, sigurno da jako puno znači. Pogotovo kad dođeš prvog, drugog, trećeg dana, kada si kao pao s Marsa i ne znaš uopće gdje je što u klubu. Jednostavno, tih dana sam mu bio nekako malo previše naporan s pitanjima, vjerujem, ali nije mi ništa zamjerio. Stvarno super dečko, odličan kapetan, mogu slobodno reći i lider. Ekipi puno znači i na terenu i van terena. Tako da mogu samo reći samo riječi hvale za njega.”
Rekli smo, protiv Intera ste zabili taj prvijenac, slijedi uskoro krajem ovog mjeseca okršaj protiv Luke Modrića na San Siru. Veselite li se? Luku Modriću svi hvale u Italiji… Kako Vi njega vidite u Italiji?
“Naravno, mislim, gledaš općenito Luku Modrića u kojem god klubu da je igrao, prati se, jer Luka Modrić je najbolji hrvatski nogometaš svih vremena. Naravno da gledaš i pratiš. I sada, kad znaš da se bliži to da ćeš igrati protiv njega na takvom kultnom stadionu, evo sad me prolaze trnci. Jedva čekam tu utakmicu. Veselim se gledati uživo, izbliza, po prvi put, najvećeg hrvatskog nogometaša svih vremena na djelu. Sigurno jedva čekam tu utakmicu. Vidim što on radi sa 40 godina na svojim leđima u ovako fizički zahtjevnoj ligi to mogu samo veliki majstori. Kako je uspio zadržati fizičku spremu i nivo svog zdravlja sa toliko godina, igrati takvu ligu, mislim da to samo govori o njemu i njegovoj posvećenosti nogometu.”
Kako vidite borbu za Scudetto?
“Već sam u jednom intervjuu kad sam tek došao rekao da mislim da je Inter najkompletnija momčad, ima najširi roster i jednostavno mislim da su oni i na tablici, a i po prikazanom svemu ove sezone najveći favoriti. Mislim da će biti vrlo malo vjerojatno da oni ispuste ovu prednost koju trenutno imaju. A to je velika bodovna prednost s obzirom na kvalitetu i sve ono što su pokazali ove godine. Međutim, nikad ne reci nikad, svašta se može dogoditi u nogometu, ali rekao bih da su dosta pobjegli i da su dovoljno iskusni da ne bi ispustili takvu prednost.”
Ovo je tjedan u Hrvatskoj najvećeg hrvatskog derbija. Što očekujete od hrvatskog derbija?
“Da, prošli put sam s Vama razgovarao na Maksimiru pred taj derbi na Poljudu do devetom mjesecu. Sad u nekoj drugoj ulozi sam, u ulozi navijača, a ne igrača i dokapetana Dinama. Ali opet se nije ništa promijenilo. Ja sam i dalje najveći navijač Dinama. Ja ću ih iz sveg srca bodriti s obzirom da poznajem svlačionicu i dečke i sve. Oni su također, kažem stekli su prednost… Prednost koja je, ajmo reći, dosta dobra. Međutim, ne smije se opustiti jer se također to može sve preokrenuti. Jedan loš rezultat mijenja sve, s obzirom da mogu dati naš primjer od prošle godine gdje smo mi zadnjih 8 kola imali minus 8 nad Rijekom. I da smo na kraju završili sa istim brojem bodova kao i Rijeka i kiksali smo dvije utakmice. Dakle, sve se može promijeniti, pogotovo u tih zadnjih 9 utakmica u tom zadnjem krugu, ali mislim da Dinamo ima predobre i preiskusne igrače da bi to dopustili. Ako pobijede utakmicu na Poljudu i odu na plus 10, pa slobodno mogu reći da će to biti jako teška misija za Hajduk.”
Kako vidite Dinamo bez Sandra Kulenovića?
“Mislim, Dinamo je postojao puno prije i Sandra Kulenovića i postojat će nakon. Meni je drago što sam bio djelić te zlatne generacije i što sam nekim malim slovima pisao povijest kluba, pobjedama u Ligi prvaka, svojim nekim pogocima u derbijima, duplom krunom. Ja sam sve svoje ostvario što sam htio u Dinamu. I jednostavno onaj mali Sandro koji je kao dječačić skupljao lopte, znam da bi bio sretan i ispunjen zato što sve sam ostvario što sam si zacrtao u Dinamu, čak možda, pa ne možda, nego sigurno sam ostvario više nego što sam ikad mislio da ću ostvariti i zahvalan sam Bogu što sam bio dio te generacije što sam dijelio, kažem, svlačionicu i teren s takvim, prije svega osobama, a onda tek igračima koji su me i puno naučili i koji su mi bili prijatelji, koji su mi dan danas prijatelji, naravno.
Jednostavno sad, Dinamo je napravio remont, Dinamo je nastavio taj neki remont, došle su neke nove mlade snage, nova mlada lica koja će također pisati povijest. Vjerujem već od ove godine s duplom krunom. Ja im u tome želim svu sreću i u meni će uvijek imati najvećeg navijača.”
A koliko je tek taj mali Sandro svjestan što igra u Ligi petice… Koji su ciljevi do kraja ove sezone i mislite li da se možete nametnuti i možda izborniku Daliću?
“Mislim naravno da je mali Sandro svjestan što igra u Ligi petice jer svakom nogometašu kad počne naravno da je to neki, ajmo reći, krajnji cilj. Ja ne mogu reći da je meni išta osim Dinama bio san. Meni je Dinamo bio jedini san i jedina, ajmo reći, prava emocija. Neću reći da je sve drugo posao, makar bi se to moglo nekako nazvati, jer ja u kojem god klubu sam igrao i u kojem god klubu ću igrati, ja ću davati cijelo od sebe jer ja drugačije ne znam.
Ali opet, takvu emociju koju sam imao prema Dinamu, to je teško imati. A opet, biti u Ligi petice naravno da je velika čast i privilegija i želim se tu stvarno što duže zadržati i dokazivati se. Znam da je težak zadatak preda mnom, ali kao što ste sami pitali, naravno da sanjam jedan dan obući dres reprezentacije i nametnuti se izborniku Daliću. A to mogu jedino ako ću trenirati svaki dan najbolje što mogu i utakmicu po utakmicu pokazivati svoje kvalitete na ovako visokoj razini kao što je Serie A. I to je, mislim, jedini put do reprezentacije.”
Bundesliga
Premier League
La Liga
Champions League
Europa League
Conference League
Eurobasket 2025
Euroleague
NBA
ABA League
Eurocup
ACB League
Australian Open
Roland Garros
Wimbledon
US Open
Masters 1000
Formula 1
MotoGP
WRC





Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!